* Razgovor vodjen u Beogradu, u martu 2017. godine
Milan: Na listi vasih saradnika bili su izmedju ostalih Zahir Hadzimanov, Josip Bocek, Arsen Dedic, Kornelije Kovac… Koji Vam je kantautor najdrazi i cijim ste pjesamama mogli, tako da kazem, „udahnuti dusu“?
Bisera: Ja sam najvise saradjivala sa, nazalost pokojnim, Arsenom Dedicem, a osim toga i sa Kornelijem Kovacem. Sa Zafirom sam radila jednu pjesmu, a sa Bocekom isto. To je moj muzicki profil ovdje u Srbiji, gdje zivim. Od Arsena sam imala jedno 5-6 prekrasnih balada a od Bate Kovaca imam bas mnogo divnih pjesama.
Milan: Sto se tice Vasih nastupa – na njih dolazi i starija i nova generacija. Koliko vam to znaci?
Bisera: Sto se muzike tice – to je sve ista generacija. Nema podjele izmedju stare i mlade. Ako volis tu neku muziku, onda ides na koncerte bez obzira na godine. A to se ne desava samo valjda kod mene, nego kod svakog interpretatora i u zemlji i u svijetu. To je prirodno i to ti samo laska – da te vole i “ovi i oni”. Mada su meni “i ovi i oni” isti, ne djelim nista na ove i one, stare i mlade… Samo na pametne i glupe.
Milan: U Vasoj karijeri uglavnom ste izdavali singlove. Izdali ste ukupno 3 studijska albuma, sa tim sto je treci u stvari bio kompilacija Vasih najpoznatij
ih pjesama, i to kao trostruki CD iz 2007. godine. Kako ste se odlucili koje pjesme da se nadju na ovoj kompilaciji i da li je bilo tesko donijeti odluku?
Bisera: Naravno da je bilo tesko jer imam jos materijala za jedan trostruki CD unazad sto sam radila. Nisam isla na neke jeftine komercijale, nego na kvalitetne stvari koje su jako dobro primljene. Ovaj trostruki album smo napravili tako sto smo Bata [Kornelije Kovac] i ja skupljali materijal sto sam imala spremljeno. Jer sve sto sam snimila, trazila sam kopiju. Inace, da nisam to radila, ne bi bilo ni za jednu plocu. To se prodalo u ogromnom tirazu. Ne znam koliko, ali je bilo za 3-4 re-izdanja.
Milan: Skorije ste snimili pjesmu „Smejem se bez smisla” sa Kornelijem Kovacem?
Bisera: To je jedna izuzetno dobra, sjajna bolje reci, kompozicija ciji je tekst kao i vecinu mojih [tekstova] pisala Spomenka, Batina supruga. Bata je naravno radio muziku, a tu je i moj vokal. Mislim da je to izuzetno i da je to na neki nacin kruna mog rada, jer se nekako povlacim iz svijeta, ili polusvjeta (smjeh) te muzike oko nas. To je zaista nesto sto je izvanredno. Glupo mi je da hvalim, te zato i malo zastajkujem, pjesmu koju ja pjevam. Ali, tekst, to nije tekst, to je poezija sto je Spomenka napisala… A Batina muzika vec znamo kakva je.
Milan: To sam takodje zelio da Vas pitam. Na internetu je objavljena ova pjesma, na youtube kanalu, a Kornelije [Kovac] je podjelio to sa pratiocima na drustvenim mrezama. Da li je ovo naznaka da zelite da spremite jos jedan album?
Bisera: Da, idemo polako, jer nama se ne zuri. Mi se bavimo muzikom, muzike radi. Ne kalkulisemo milione i milijarde i nesto sto je u vezi sa novcem. Zna se ko uzima novac… Mi gledamo da ostavimo iza sebe najljepse u nama. Tako nekako… A mogu i da vam kazem da Bec, gjde zive moji prijatelji i zahvaljujuci njima sam vise puta bila u Becu… Mislim da je to jedan od najtoplijih gradova za dusu, za srce, za mir… Ljepota jedna je Bec. I pravo da vam kazem, zavidim vam sto vi tamo zivite, a ne ja.
Milan: Nakon svih ovim poznatih desavanja u bivsoj republici, zvali su vas samo jednom da nastupate u Zagrebu. To je bio koncert Indexa…
Bisera: Ne, nisu me zvali. Nazalost, nije mene niko zvao. Ja sam rodjena zagrebcanka, bas kao i moja sestra Senka. Ja nikad nisam pozvana nakon svih dogadjanja. Ja sam samo dosla u Zagreb sa Indexima, jer je to radio menadzer iz Croatia Records koji je iz svake republike sakupljao pjevace.
Milan: Za tribute koncert?
Bisera: Da, da. Ja sam sa Batom [Kornelijem Kovacem] bila izabrana. Imala sam nastup u Zagrebu i Sarajevu. I na tome se zavrsilo – od Zagreba nikad nisam pozvana.
Milan: Sta mislite, sta je razlog tome? Hrvatski pjevaci veoma cesto dolaze u Srbiju?
Bisera: M
i ovdje ginemo za njih. Ja nemam nista protiv toga, apsolutno. Ali me boli malo. Bez obzira da li sam kvalitetna ili ne. Jer ja sam odande. I ja sa uzgred jos uvijek jugoslovenka i takva cu biti dok disem. Jer ja sam rodjena u Jugoslaviji, u Zagrebu, u bolnici Rebro. Zao mi je sto me Zagreb nikada nije pozvao. Izmedju ostalog kao i Senku [Veletanlic], koja se u medjuvremenu i ne bavi vise muzikom. To je cinjenica, a i cinjenica je da ovdje ko god pozeli iz moje Hrvatske moze da dodje i dobro je dosao. Mi sve ovdje primamo i sta valja i sta ne valja. A i tamo ima dosta toga sto ne valja. Tako je to.
Milan: Jos jedno pitanje samo za kraj, da sumiramo. Da li postoji nesto, gledano iz danasnje perspektive, sto bi promjenili (a ne mozete vise) u vasoj karijeri?
Bisera: u mojoj karijeri. Pa promjenili bih… sebe bih promjenila. Mada sumnjam da bih mogla , sumnjam da bih uspjelo (smjeh). Ja sam zivjela dugo u Njemackoj i tamo sam pjevala. I posto mi je bilo predobro, odjednom mi je dunulo u glavu da dodjem u Beograd gdje zivi moja sestra. I onda sam ja sve sto mi je bilo predobro, a bilo je vise nego predobro, ostavila…i moram u Beograd, i moram u Beograd…i tako sam ja dosla u Beograd. Tu je bilo prvih nekoliko godina veoma dobro, a onda su pocele turbulencije kako na politickoj sceni tako i na kulturnoj, odnosno u muzici. I sve je to vjetrom odneseno, sve sto je valjalo. Ali, sam nekako na svoje dvije noge, cijeli moj zivot. Nikog nemam da me podrzava , sve radim sama i zivim tako. I mislim da samo zahvaljujuci meni takvoj kakva sam – veoma pozitivna i veoma odana muzici – ja sam opstala zahvaljujuci muzici. Meni je muzika ikona, crkva, bog… Sta god hoces. Krajnje sam predana njoj, muzici, I zato sam 50 godina u poslu I bila bih jos vise da hocu… Ali necu vise, jer mi je muka od ovoga oko sebe sto se muzike tice.
Milan: Zelimo Vam, prije svega, mnogo zdravlja, mnogo dobre muzike i nadam se da vas vidimo brzo u Becu.
Bisera: Hvala. Nadajmo se. Doci cu kod prijatelja sigurno. Ljubim I ja vam cuvajte se i pozdravite mi Bec!
