Momentum Radio Show

Razgovor vodjen u Becu, u decembru 2016. godine

Milan:  U zadnje 4 godine ste se povukli iz muzickog zivota. Da li ste se mogli totalno iskljuciti i kakav je osjecaj ponovo biti u studiju?

Edo: Pa nisam bio 4 godine  u studiju, ali sam nastupao. Imao sam dosta nastupa, preko ljeta i zime sam najvise radio. Studio mi jeste nedostajao. U Zagrebu sam slozio novi bend koji je nevjerovatan. Opet sam imao srece privuci visokotalentirane ljude. Skinuli smo neke stare stvari, a poceli smo da radimo i na novim pjesmama. Do nove godine planiramo izdati dvije stvari, nakon nove godine isto tako, a onda do ljeta i citavu plocu.

Milan: Na pocetku karijere imali ste dosta socijalno i politicki angazovanih tekstova. Sta vas trenutno inspirise za pisanje tekstova i da li se fokus vremenom promjenio?

Edo: Znatizelja je jos uvijek tu. Pokusavam naci neke nove aspekte na neku temu, pogledati sa druge strane, koja ce izazvati pricu, diskusiju, obratiti pozornost ljudima… Ali vecinom su neke dublje i plice psiholoske teme. Recimo imamo pjesmu “od sjutra, od sjutra” koja govori o odgadjanju… Ono kao, nesto se poceti raditi od sjutra, i sve se nesto prolongira i tako prolaze zivoti i zivoti. I moj, a i ljudi oko mene – nevjerovatna stvar. Ima tema o gledanju socijalnog i politickog zivota na Balkanu, o gledanju globalnopg aspekta, sada u nekom vremenu ponovnog budjenja polufasizma. Imam i dosta ljubavnih tema. Ma bice zanimljiv album, pravo.

Milan: Vec ste to spomenuli. “Krcka” se polako novi album, a izasla su do sada dva singla “No pasaran” i “Ojojoj”. Prva pjesma je bila inspirisana ocito svim desavanjima u Evropi nakon teroristickih napada u Parizu, jacanja desnice. Sa druge strane “Ojojoj” je u nekom drugom fazonu prozivanja hejtera. Da li se na osnovu ove dvije pjesme moze vec naslutiti sta publika moze da ocekuje od novoga albuma i da li mozemo da ocekujemo klubske beatove, pravi tvrdi hiphop ili mozda neke “zive” instrumentale sa bendom?

Edo: Pa bice i jednog i drugog. Bice sigurno stvari sa bendom, a bice i stvari koje su radjene na Koolade-ovu produkciju. Nisam siguran jos uvijek kako cu sve to koncipirati, ali poslozice mi se to sve do ljeta. Lagano cu izbacivati jednu po jednu stvar jer je sada glupo izbaciti materijal sa 15 pjesama odjednom, tako da ti 13 pjesama propadne. To ne zelim da mi se desi, fakat. Objavicemo lagano 2-3 stvari dok se skupi neki hype oko tog materijala, a onda cu ga staviti u neki paket, neku formu. Ne znam vise ni koji je to format – nije to ni CD… Mozda bi to bio vinyl, ali ni za to ljudi vise nemaju para, tako da skontacemo nesto. Ne mislim se micati iz klupske scene, niti od benda. Sa bendom nisam vec dugo radio,  sigurno 4-5 godina, a skupio sam nevjerovatnu ekipu i sa svake probe izadjem kao najslabija karika [smjeh]. To me motivira uzasno za rad i jedva cekam da napravim  jos koju stvar sa bendom da vidim kako ce sve to kliknuti. Ali iskreno da kazem, kocept cijeli albuma, kako i sta i kako cemo raditi, to jos nije definisano. To se samo od sebe napravi.

Milan: Poceli ste da saradjujete na startu karijere sa Shot-om iz Elementala. Nakon toga ste saradjivali i jos uvijek saradjujete sa Kolade-om, prije toga sa Dash-om. Da li ste otvoreni za saradnju sa mladim producentima?

Edo: Jesam, ja sam radio na “Strajku mozga” sa Billain-om. To je jedan mladi producent iz Bosne kojeg sam imao i na albumu “Stigo Cumur”. On je odradio ovaj put vecinu albuma i dosta se to osjeti na elektronici njegovoj, na njegovom sound-u. Volim uvijek poslusati nekog novog producenta, ali ako me uspije naci u tom odredjenom trenutku… To je jako zajebano, jako nezahvalno. Najbolje je u biti doci negdje, sresti se sa likom i onda biti u studiju sa njim par sati, slusati, i onda sloziti nesto. Ali svi imaju malo vremena za to. Kada mozemo biti, kao sa Billain-om par dana skupa, neki koncept da osmislimo, to je onda zakon. Ali, generalno, uvijek sa bio otvoren za nove producente.

Milan: Posto pripadam i toj starijoj gardi koja voli prave hiphop beat-ove, a vidim i na internetu da fanovi Eda Maajke sa samog pocetka karijere veoma zele da cuju beat-ove kao sto je stvar “Sta ce rec” sa Arsenom [Dedicem] i DJ Goce-om, ili neki stariji beat tipa “Svuda sam bija, sve vidija”. Mozemo li da ocekujemo takvu vrstu beat-ova na novom albumu ili se prilagodjavamo nekom modernijem zvuku?

Edo: Ako me u nekom odredjenom trenutku pogodi neki beat. Ja imam  starih beat-ova koje sam pokupio od ljudi prije 5 godina. Imam ogromnu kolekciju beat-ova kod kuce, a oni ni ne znaju da ja to imam [smjeh]. Tako da, ako nesto radim i padne mi za uho. Mene trendovi ne zanimaju, jer ako mi se nesto svidi na tu stvar – to je to! Ali moram priznati da mi vise nije izazov raditi na takve beat-ove. Mislim jeste, ako ce me pogoditi producent u odredjenom trenutku. Ali sada da idem traziti takvu produkciju, to ne. Jedinom ako cujem neki dobar sample na MPC-ju kad dodjem kod Goceta, kad mi puste, pa me opet zaintrigira.

Milan: Koji je radni naziv albuma i za koji label treba da izadje?

Edo: Za sada jos uvijek nemam label. Na label-u sam mog prijatelja Mire Vidovica – studio Morris. Jos mi niko nikakve finansije nije dao… Sada je to nekako i sve teze i teze naci kod izdavaca, jer izdavastvo je palo na marginu. Ja mislim da izdavastvo vise i nije potrebno. Nisam siguran kako ce se sve to odigrati u sledecih 5 godina na svjetskom trzistu, ali mislim da ce izdavastvo nestati vrlo brzo. Vidjecemo kako ce to ici. Nisam opterecen sa izdavacom, jer postoji mnogo izvodjaca kojima ne treba izdavac. Jednostavno se samoreklamiraju na drustvenim mrezama. To je jedan drugaciji pristup, koji je nov za mnogo ljudi, kao i za mene.

Milan: I jedno pitanje za sami kraj. Nisam siguran da li se to vec sprovelo u dijelo: planirali ste se vratiti na Balkan, iz Tel Aviva. Kako je raditi na relaciji Tel-Aviva-Sarajevo-Zagreb i uskladjivati sve te obaveze?

Edo: Da, vratio sam se. Vec sam dva mjeseca U Zagrebu. Za obaveze si morao unaprijed sve te stvari planirati, a ja fakat nisam covjek od planova. Tako da me to totalno sputavalo. Dosta stvari sa zadnje ploce smo napravili tako – mozda i cijelu zadnju plocu sam tako slozio. Ja dobijem nesto, pa odradim, pa posaljem covjeku, pa mu objasnim zasto je to tako, pa onda on to skonta, pa pita da li bi mogli ovako…U sustini, proces koji uzima mnogo vise vremena. Tako da, ovo mi je sad puno draze i bolje. Nedostajao mi je Zagreb puno…

Milan: Nostalgija, ili?

Edo: Pa, ono, neka raja i grad kao grad. Ja sam odrastao tamo i jedva sam se cekao vratiti u Zagreb.

Milan: Hvala Edo i zelim super nastup nocas.

Edo: Hvala puno.