Razgovor vodjen u Beogradu, u Novembru 2016. godine
Milan: Obiljezili ste vise od 35. godina rada. Poceli ste sa singlom “Berlin” davne 1984. godine. Uz Vase pjesme su odrasle mnoge generacije, redjali su se hitovi poput “Zazmuri”, “Ruski voz”, “442 do Beograda”, samo da pomenem neke od njih… Da li ste se zasitili muzike i da li ste ikada razmisljali da se bavite necim drugim?
Bajaga: Pa nisam se zasitio, zaista, jer ja prakticno od svoje 18. godine zivim sa muzikom kada sam poceo da sviram u Ribljoj Corbi. Tu sam svirao 6. godina, a sa Instruktorima od tada. Znaci, jos malo pa 40. godina profesionalnog rada. Tako da to jednostavno udje u metabolizam i nikada nisam razmisljao da se bavim, niti sam se bavio necim drugim van muzike. Medjutim, vezano za muziku sam se bavio svim mogucim stvarima, svirao sam sa bendom, svirao sam i u nekim manjim varijantama, komponovao sam za sebe, za druge, za pozoriste, film, reklame, za djecu… Muzika je jedan mnogo lijep posao i ja to volim da radim i mnogo sam srecan da od toga mogu da zivim.
Milan: Kada pogledate sada natrag u proslost, da li postoji nesto sto ste zeljeli da ostvarite u muzickim vodama, a sto do sada niste uspjeli?
Bajaga: Uvijek ima nesto sto bi zelio da uradis, ali nekih velikih tvari vjerovatno ne. Kao klinac sam zelio da odsviram jedan koncert, a odsvirao sam nekoliko desetina hilljada [smjeh] koncerata. Nakon toga da snimim plocu – pa sam i to uradio, pa da mi objave pjesmu i da je cujem na radio stanici, pa da li mozemo da napunimo ovaj ili onaj prostor… Na kraju smo napunili sve prostore koji postoje u gradu a i sire, manje vise. Zahvaljujuci muzici smo stvarno obisli citav svijet. Svirali smo na svim kontinentima osim u juznoj Americi. Ostalo smo sve obisli i to po nekoliko puta.
Milan: Saradjivali ste sa mnogo poznatih imena i ostvarili ste vase muzicke snove. Da li Vam je posebno ostala u sjecanju neka saradnja sa odredjenim izvodjacem?
Bajaga: Ja sam uglavnom saradjivao sa ljudima sa kojima sam i privatno dobar prijatelj, npr. sa Zdravkom Colicem koji je stvarno jedan super covjek i pjevac. Sada sam skorije odradio jednu pjesmu sa blues sastavom “Point Blank”, gdje sam pjevao pjesmu od Crnketa, vodje grupe. U toj pjesmi je solo gitaru svirao Dragi Jelic sa kojim sam takodje dobar jer se znamo godinama. Nekad se desilo da nam je na koncertima gostovao Vlatko Stefanovski, ili ja njemu na nekim njegovim nastupima. Ima mnogo ljudi za koje sam komponovao muziku. Skorije sam odradio jednu verziju pjesme “Od kada tebe volim” sa Divnom Ljubojevic, koja inace pjeva duhovnu muziku. Tu smo napravili jednu dobru kombinaciju koju su ljudi mogli da cuju kod Ivana Ivanovica, a poslije smo snimili to na stadionu “Marakana” za potrebe jednog filam o Crvenoj Zvezdi. To su eto neke stvari koje su mi pale na pamet, mada je saradnji bilo zaista dosta.
Milan: Od novijih izvodjaca sa Exyu prostora – da li imate favorite ili vrstu muzike koju slusate rado?
Bajaga: Ima puno izvodjaca, tesko je izvodjiti neke. Interesenatni i duhoviti su Bolesna Stenad. Mada je i pitanje sta su mladji izvodjaci, npr. Bad Copy – oni jesu mladji od mene, ali su vec dosta na sceni. Gledam redovno na MTV Adria sta se nalazi na top listi Domacica. To je otprilike to.
Milan: Nakon poljske obrade pjesme “Vjerujem, ne vjerujem” Maceja Malencuka sa bitno izmjenjenim tekstom imamo sada i remake istoimene pjesme moskovskog benda The Peace Dukes. Kako Vam se svidjaju obje ove verzije?
Bajaga: Pa svidjaju mi se i jedan i druga. Ova poljska verzija je napravila bas veliki uspjeh. Dok sam ja pratio, on je na dva spota imao po 12. miliona pregleda. Ova verzija je veoma drugacija sto se teksta tice. A Malencuka sam inace upoznao, a on je jako popularan u Poljskoj i iza sebe ima uspjesnu karijeru. Negov tekst je totalno drugaciji – on je u jednom periodu svog zivota bio u zatvoru, sto je iskoristio kroz “noc, noc, totani je mrak” da opise voje zadnje dane tamo. To mi je ispricao kad smo se upoznali u Varsavi gdje smo svirali, pa smo ga zvali da otpjeva tu pjesmu. A ruska verzija mi se jako svidja muzicki jer momci odlicno sviraju. Malo su i promjenili pjesmu sto i treba, ali sto me zapanjilo je da je tekst odlicno preveden. To je jako tesko, da se sacuva smisao i da ima tu metriku…. Ja sam im napisao da je stvar super, nakon sto su mi poslali video da vidim spot i zamolio sam ga da napravi prepjev na ruski jezik za Divnu Ljubojevic i pjesmu “Od kada tebe volim”, jer mislim da bi ta pjesma tamo jako dobro prosla. Divna je jako popularna u Rusiji i prosle nove godine je cak svirala i u zimskom dvorcu na novogodisnjoj veceri na kojoj je bio i Putin.
Milan: Skoro je 4. godine od posljednjeg studijskog albuma “Daljina, dim i prasina”. Da li je vrijeme da obradujte obozavaoce sa nekim novim materijalom?
Bajaga: Nesto radim po malo, ali treba vremena. Problem je i sto puno sviramo. A osim toga, ja sam puno pjesama napravio u zivotu, tako da je tesko i napraviti nesto novo. Imam jedno 5-6 pjesama koje sam spremio, mada nisam siguran da li da se radi album ili da se izbacuju singlovi. Izdavastvo vise ne postoji i to svi znamo. Sve ide preko interneta, ali bih volio da u nekom skorijem periodu napravim album. Do sada sam narpavio 13. albuma za Instruktore, ucestvovao sam na 6. albuma sa Ribljom Corbom… Sigurno sam uradio kada bi se skupile ostale pjesme jedno 5-6 albuma. Zato ne mogu da radim pjesme brzo kao sto sam bio klinac, ali se uvijek trudim da budu dobre. Ovaj posljednji album je imao veoma dobre kritike, sto se rijetko desava, posebno kada ti je to 13. album. Necu da zurim sa pjesama, jer stalno moramo da mjenjamo repertoar na koncertima. Mozes da otpjevas jedno 25-30 pjesama, sve sa bisevima mozda i 35. Ali uvijek neka pjesma ne bude. Zato i cesto mjenjamo to.
Milan: Ono sto sam nasao na internetu i sto je mozda zanimljivo i za nase slusaoce je da ste u Septembru po prvi put nastupili u Madjarskoj, u Budimpesti na brodu A38. Na vasim koncertima svirate stvari sa prva 4. studijska albuma. Sta moze ocekivati publlika u Becu u Novembru, kada nastupate u Fest sali u Längenfeldu i da li ste spremili mozda neko posebno iznenadjenje?
Bajaga: Da, svirali smo prvi put u Budimpesti, sticajem okolnosti. To je brod koji ne plovi nego je fiksiran i tu su svirali mnogi poznati svjetski bendovi. Sala je velicine SKC-a u Beogradu, ako to moze da se poredi. Ranije je to bio ukrajinski brod za zito, zaista dobar prostor. Karte su bile rasprodate tri nedelje prije koncerta i bila je stvarno odlicna atmosfera. Mi sviramo hitove iz svih perioda karijere. Veoma cesto sviramo sa albuma “Od bizuterije do cilibara”… Sviramo “Jos te volim”.. Sviramo “Dobro jutro” sa albuma “Cetiri godisnja doba”. Sa posljednjeg albuma sviramo npr. “Daljina, dim i prasina” i “Ako treba da je kraj” . Mjesamo uglavnom repertoar a publika koja dodje na nas koncert u Becu, a u Becu nismo svirali sigurno jedno 4-5 godina, moze da ocekuje izbor nasih najvecih hitova. Znamo koje stvari ne smijemo da ne sviramo, tako da ipak ne bih otkrivao repertoar. Hitovi iz citave karijere i jedan program koji je prosao dobro na mnogim kontinentima, pa se nadam da ce tako biti i u Becu.
Milan: I ja se takodje nadam. Bajaga, hvala na izdvojenom vremenu i vidimo se onda u Becu.
Bajaga: Vidimo se i veliki pozdrav vasim slusaocima i pozivam vas da dodjete na veliki koncert Bajage i Instruktora u Becu.
Massimo: Da, ali ste pomjesali dvije informacije. Tada je producent bio Sjunne Ferger, vlasnik studija u centralnoj Svedskoj u mjestu pod imenom Örebro. Tini (Tihomir Varga), koji je stanovao u Torsby-ju, takodje u centralnoj Svedskoj (ali jos u ruralnijem podruciju), nas je posjetio zajedno sa grupom Zana dok smo mi snimali. Dosao je Tini sa svojim starim zutim volvom vijdeti sta se dogadja. U stvari, on je bio veoma interesantan tip, moj veliki prijatelj. On je dosao uzburkati stvari. Ni jedan vlasnik studija ne voli kada mu dodje neki drugi, isto slavan producent i gleda preko ramena sta radi. Osim toga, Tini Varga je izleda kao ozbiljna rock n roll zvijezda a Ferger kao poslovni covjek, tako da su nase simpatije odmah presle ka Tiniju. Tini je ipak bio par dana i otisao, a ja sam kasnije, nakon raspada benda, sreo njega i Serbedziju na Sava expressu iz Beograda prema Zagrebu. Tu smo se ponapijali do Zagreba i pala je odluka da ja sa Tinijem idem u Svedsku, jer ja nemam tu vise sta traziti ili osnivati novi bend. Rekao je da cu ja biti solista, da ce mi on napraviti album. Otisli smo sutra ujutro do Jugotona koji nam je dao pare i nakon toga smo se zaputili na par godina u zezanje u Svedsku. Snimili smo neke stvari po koje tek trebam otici jer me je zvala njegova posljednja djevojka i rekla je da je sve ostavio meni – od opreme, od gitara, od originalnih traka “Sva cuda svijeta” grupe Film, Aerodorm “Kad misli mi vrludaju”, Boa prvi album…Rekao je Heleni da sve meni da, ali jos do sada nisam imao vremena otici po to, ali cu se sigurno jednog dana vidjeti sa Helen. Ja sam zivio sa njima doma i mi smo bili jako povezani.
Milan: Nakon toga dolazi turbulentni period, period rata i koketiranja sa elektro-tehno zvukom neke 1995 godine, album “Benzina”, a nakon toga se vracate ipak diskretno – a ispostavice se kasnije na velika vrata na scenu, naime sa albumima “Vjestina” 1 (2004 godine) i 2 (2006 godine). Kako ste dosli na ideju da izdate takav jedan album, kako je nastao taj koncept, i na koji nacin ste izvrsili selekciju pjesama koje ce se naci na jednom i drugom disku?
